Album ''Olovne pjesme za olovni ples'' potvrdio je jedno životno pravilo -– za prave stvari ne postoji krivo vrijeme. Prvi album Olovnog plesa u potpunosti je djelo Stipe Periše, idejnog pokretača benda. Priča otprilike ide ovako: nakon raspada bendova Dangube i The Buzzers u kojima je svirao, Stipe Periša u intimi svoje sobe otkriva poeziju A. G. Matoša kojoj pristupa na sebi svojstven način, s gitarom u ruci. Uglazbivši neke Matoševe pjesme Stipe ih odlučuje snimiti, prije svega kako bi svoje ideje spasio od zaborava, te da bi možda otvorio novo glazbeno poglavlje u svom životu. U kućnom studiju prijatelja Marina Pavlovića, Stipe je u ljeto 2003. snimio devet pjesama. Na snimanju su, više kao ispomoć nego kao stvarni članovi, sudjelovali i kolege iz navedenih raspadnutih bendova –- Vjeran na basu, Marin na klavijaturama i Tomo na gitari. Stipe je ovaj album nazvao Olovne, a taj pojam se savršeno uklopio u atmosferu albuma.
"Olovne i teške snove snivaju oblaci na tamnim gorskim stranama…''
A.G. Matoš ( Jesenje veče)

Zanimljiva je činjenica da je zakleti rockabilly-panker Stipe Periša, čovjek koji je na svojim koncertima strugao gitare o pojačala, a poneku čak i razbio, snimio album šansonjerskog ugođaja. Međutim, proći će čitave četiri godine do objavljivanja albuma i formiranja benda koji će iz ove ideje stvoriti jedinstveni glazbeni izraz. Pojava MySpacea i mogućnosti da ljudi izađu sa svojom glazbom iz svojih soba otvorila je mogućnost da i ova glazba izađe iz Stipine sobe. Album je 2007. dospio do Zdenka Franjića koji je pokazao interes da ga objavi za svoju nezavisnu etiketu ''Slušaj najglasnije''. To se poklopilo sa ponovnim okupljanjem četiri prijatelja koji su već zajedno svirali u raznim bendovima. Stipe i Tomo kao pjevači i gitaristi, Bojan na bubnjevima i Vjeran na basu. Stipe je smislio naziv Olovni ples, a album iz 2003. preimenovao u Olovne pjesme za olovni ples i dao ga objaviti Franjiću.
Za prave stvari doista ne postoji krivo vrijeme.

Olovne pjesme za olovni ples / Slušaj najglasnije 2007.